Dana 23. 11. 2021. godine u Svečanoj sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu održan je naučni skup na temu „Ustavnost Bosne i Hercegovine kroz historiju“. Učešće na ovom skupu su uzela eminentna imena iz Bosne i Hercegovine i regiona: prof. emeritus Kasim Trnka (Univerzitet u Sarajevu), Prof. dr. Dževad Drino (Pravni fakultet Univerziteta u Zenici), Doc. dr. Antonio Pehar (Sveučilište „Hercegovina“ u Mostaru), prof. dr. Ajdin Huseinspahić (Pravni fakultet Univerziteta u Zenici), doc. dr. Sedad Dedić (Pravni fakultet Univerziteta u Zenici), dr. Hana Younis (Institut za historiju), akademik Dževad Juzbašić (Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine), dr. Muhamed Nametak (Institut za historiju), prof. dr. Ivan Balta (Sveučilište „Hercegovina“ u Mostaru), prof. dr. Omer Hamzić (Izdavačka kuća MONOS Gračanica), dr. Dženita Sarač-Rujanac (Institut za historiju), prof. dr. Zijad Šehić (Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu) i prof. emeritus Azem Kožar (Društvo historičara Tuzla).

Pozdravno obraćanje održao je direktor Instituta za historiju dr. Sedad Bešlija, koji je ukazao na to da je cilj ovog skupa da propita, revidira i prepozna izazove novih tumačenja ustava kroz historiju, da ukaže na njihovu svrhu u odnosu na vrijeme u kojem su doneseni, te da se kritički valorizira njihov utjecaj na politički i društveno-ekonomski razvoj države. U ime Univerziteta u Sarajevu, uvodnu riječ je imao rektor prof. dr. Rifat Škrijelj. Rektor Škrijelj je istakao da je održavanje ovog skupa jako značajno zbog trenutne situacije u Bosni i Hercegovini, te da je dužnost akademske zajednice dati svoj doprinos u izučavanju pitanja ustavnosti Bosne i Hercegovine. Osvrnuo se na trenutnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini i kao rektor najstarijeg univerziteta u Bosni i Hercegovini poručio da akademska zajednica neće dopustiti da se ova država nađe na „političkoj pijaci“, u kojoj će odluke donositi lideri pojedinih političkih stranaka, te da se moraju poštovati državne institucije koje su jedine legitimne u donošenju takvih odluka.

Nakon uvodnih izlaganja započela je prva sesija kojom je moderirao dr. Sedad Bešlija. Tema prve sesije su bila teorijska pitanja ustavnosti Bosne i Hercegovine. Sesija je započela izlaganjem prof. emeritusa Kasima Trnke, koji je govorio na temu „Etnički i građanski princip u ustavnom razvoju Bosne i Hercegovine“. Profesor Trnka je prikazao genezu ustavnog razvoja u Bosni i Hercegovini, navodeći kako su sistem narodnosti i građanstva, donešeni prilikom zasjedanja ZAVNOBIH-a neprevaziđen model i suština odnosa u Bosni i Hercegovini. Trnka je izlaganje zaključio prijedlogom rješenja u vidu određenih izmjena i dopuna ustavu Bosne i Hercegovine. Nakon izlaganja prof. Trnke, riječ je preuzeo prof. dr. Dževad Drino s temom „Buđenje nacija – ustavna balkanologija Bosne i Hercegovine“. Dr. Drino je kroz prezentaciju prikazao koncept stvaranja nacionalnih država na Balkanu, rješenja koja su te države imale u odnosu na pitanje ustavnosti, kao i mjesto Bosne i Hercegovine u tom širem procesu. Treće izlaganje u ovoj sesiji je bilo od strane doc. dr. Antonia Pehara, koji je govorio na temu „Povijesni pregled primjenjivanih ustavnih rješenja u emancipiranju društvene jednakosti u Bosni i Hercegovini“. Dr. Pehar je naglasio da su ustavi koji su donošeni kroz historiju Bosne i Hercegovine uglavnom bili nametnuti ili Bosna i Hercegovina nije sama učestvovala u njihovom konstruiranju. Nadovezujući se na ponuđena rješenja prof. Trnke, dr. Pehar je istakao kako je jedno od mogućih rješenja za aktuelnu situaciju u Bosni i Hercegovini smanjenje stranog utjecaja koji otvara mogućnost stvaranju novog identiteta zajednice. Sesija je zaključena prezentacijom prof. dr. Ajdina Huseinspahića na temu „Ustavno-historijski aspekti administrativno-teritorijalnih promjena u Bosni i Hercegovini“. Huseinspahićevo izlaganje je rezultat njegovog istraživačkog rada i rada doc. dr. Sedada Dedića. Dr. Huseinspahić je hronološki nabrojao i obrazložio teritorijalno-administrativne promjene kroz koje je Bosna i Hercegovine prošla u svojoj historiji, zaključivši da su one uglavnom posljedica međunarodnih prilika i evropskih sukoba.

Moderator druge sesije je bila dr. Dženita Sarač–Rujanac, dok je učešće u drugoj sesiji  uzelo četiri izlagača. Druga sesija je započela izlaganjem dr. Hane Younis koja je govorila na temu „Vilajetski ustav iz 1865. godine i njegov uticaj na svakodnevni život“. Dr. Younis je istakla kako je Vilajetski ustav koji predstavlja prvi bosanski ustav, zanemaren u dosadašnjoj historiografiji, te se referira na autore Hajrudina Ćurića i Vasu Čubrilovića koji su iznijeli stanovište da je Vilajetski ustav u Bosni „umro odmah po njegovom proglašenju“. S tim u vezi, Younis je iznijela nekolicinu činjenica koje su vezane za Vilajetski ustav, a koje potvrđuju kako je „mrtvac“ bio itekako aktivan. Na samom kraju, dr. Younis je istakla vrlo važnu promjenu koju je Ustav donio, a koja se ogleda u formiranju Upravnog vijeća koje je bilo sastavljeno od načelnika pravosuđa, upravitelja finansija, mehtubdži efendije, upravitelja spoljašnjih poslova i šest članova u sastavu od tri muslimana i tri nemuslimana.  Drugi izlagač trebao je biti akademik Dževad Juzbašić, ali iz opravdanih razloga akademik je bio odsutan stoga je izlaganje akademikovog referata pod nazivom “Problemi proglašenja Zemaljskog ustava u 1909. godini”  preuzeo Mehmed Hodžić, saradnik u Institutu za historiju. Referat akademika Juzbašića se bavi problemima austrougarske aneksije Bosne i Hercegovine i donošenjem državnog Statuta za Bosnu i Hercegovinu. Akademik u svome radu iznosi argumente koji govore u prilog tome kako je neriješeno agrarno pitanje, kao i sve veće pretenzije Austrije i Mađarske ometalo proces donošenja ustava Bosne i Hercegovine, pa čak i pretenzije Mađarske koja se pozivala na međudržavne odnose iz srednjovjekovnog perioda. Na samom kraju izlaganja se navodi da su se obje vlade usaglasile da iz državnog Statuta treba izbaciti sve izraze koji bi mogli upućivati na zaključak o posebnom državnom položaju Bosne i Hercegovine, te da je dogovor o ustavnim zakonima Bosne i Hercegovine postignut u septembru 1909. godine.

Dr. Muhamed Nametak, viši naučni saradnik iz Instituta za historiju, bio je treći izlagač u drugoj sesiji s temom izlaganja “Zemaljski ustav/statut za Bosnu i Hercegovinu iz 1910. godine”. Svoje izlaganje započeo je navodeći konstantnu pretenziju monarhije za aneksijom, te kako je aneksija trebala biti izvršena nakon “likvidacije” Osmanskog Carstva. Navodi i mišljenje Ali-bega Firdusa o potrebi donošenja Ustava u Bosni i Hercegovini, te zaključuje da većina bosanskohercegovačkog stanovništva nije željela direktno ući u sastav Monarhije. Početak izrade Ustava veže za 8. februar 1909. godine kada je Zajedničko ministarstvo finansija formiralo ustavnu anketu u kojoj su učestvovali vlasti bliski ljudi, a osobe koje su bile privržene Ali-beg Firdusu  su bile prognane ili su odbile da učestvuju. Nametak govori i o zahtjevima koje su predlagali različiti lideri i zaključuje da su svi nastupali vodeći se sopstvenim interesima, pa tek onda nekim zajedničkim težnjama. Na osnovu novog Ustava Bosna i Hercegovina je tretirana kao posebna teritorijalna jedinica, corpus separatum. Na kraju izlaganja govori o odredbama Ustava Bosne i Hercegovine 1910. godine, njegovom značaju za razvoj političkog života, kao i problemima kojima se vlast susretala u narednim godinama. Posljednji izlagač druge sesije bio je dr. Ivan Balta sa Sveučilišta „J.J Štrosmajer“ u Osijeku. Dr. Balta je istakao kako Austro-Ugarska monarhija treba biti uzor za Bosnu i Hercegovinu, jer je i sama monarhija imala mnogo različitih naroda pod svojom vlašću i sve njihove probleme su uspijevali riješiti. Izlagač se dalje dotiče državnosti Bosne i Hercegovine, te navodi kako je Bosna i Hercegovina imala viši stepen autonomije od Hrvatske i Češke. Dr. Balta je istakao kako je monarhija željela građansku državu, ali da je u određenim trenucima pala pod uticaj pritiska, te je morala pristajati na kompromise. Ugarska je željela podijeliti Bosnu, te je sebi htjela pripojiti Banja Luku i Bihać, kao i pruge za Sarajevo i Mostar za koje su tvrdili da su ih oni gradili.

Treća, ujedno i posljednja sesija, započela je s izlaganjem prof. emeritusa Azema Kožara koji je govorio na temu „Odraz Dejtonskih ustavnih odredbi na obrazovane, naučne i kulturne tokove u Bosni i Hercegovini“. Na samom početku, izlagač je govorio o dva sistema koji obitavaju u Bosni i Hercegovini: centralističkom u entitetu RS i decentralističkom u entitetu FBiH. U nastavku navodi kako su Dejtonskim sporazumom stvorene mogućnosti za usavršavanje, koje su se sprovele tek nakon 15 godina. Emeritus Kožar je u svom izlaganju istakao da je u Bosni i Hercegovini politika iznad nauke. Također, govorio je o zaustavljanju ANUBIH da se registruje kao naučno – istraživačka institucija od strane Ministarstva pravde na nivou države Bosne i Hercegovine. Kožar je kazao da politika zloupotrebljava nauku, te da kulturni djelatnici moraju imati svoj stav pri izgradnji jedinstvenog sistema na nivou države. U zaključnim razmatranjima, Kožar je istakao da nema nauke, kulture, obrazovanja, a ni naroda bez države. Riječ je u nastavku preuzeo prof. dr. Omer Hamzić, s temom „Muslimanska politika sporazuma i ‘Turski paragraf’ Vidovdanskog ustava“. Težište njegovog istraživanja stavljeno je na 135. član Vidovdanskog ustava, te postupak njegovog donošenja u Ustavotvornoj skupštini Kraljevine SHS. Hamzić navodi da je period u kom je donesen Vidovdanski ustav bio izuzetno težak po bosanske muslimane, te da je tada po njih bilo najvažnije pitanje ravnopravnosti. Zatim je govorio o problemima kroz koje je prolazila Jugoslovenska muslimanska organizacija, te o njenom previranju između srpske i hrvatske strane. JMO se priklonila srpskoj strani, a zauzvrat joj je obećano rješavanje agrarnog pitanja te administrativno – pravna cjelovitost Bosne i Hercegovine. U nastavku, objasnio je borbu JMO s vladom Nikole Pašića, osude javnosti, te važnost uloge Mehmeda Spahe i Hamdije Kalamehmedovića. Vidovdanski ustav je usvojen, zajedno sa 135. članom koji se odnosio na poziciju bosanskih muslimana, a koji je od strane javnosti i štampe, nosio naziv “Turski paragraf”. Na koncu, Hamzić je istakao da je Vidovdanski ustav bosanske muslimane učinio važnim i vidljivim faktorom na političkoj sceni, te smatra da je on važna tačka u ustavnoj genezi Bosne i Hercegovine, te da je nepravedno potisnuta u historiografiji.  Sljedeći izlagač bila je dr. Dženita Sarač–Rujanac, s radom „Ustavi iz 1963. i 1974. godine kao uvod u fazu „Zrelog socijalističkog samoupravljanja“ i „Prirodan hod ka ravnopravnosti”. Dr. Sarač–Rujanac je ukazala na ključne odrednice jednog složenog procesa koji se tiče važnog pitanja društva i države. Kroz svoje izlaganje, publiku je provela kroz putovanje od države federalnog centralizma do razvijenog federalizma. Pored toga, ističe da su promjene kroz koje su republike prolazile bile postepen i složen proces. Rukovodstvo Bosne i Hercegovine predano je učestvovalo u ovim reformama, na čelu s Džemalom Bijedićem. Usvojen je niz amandmana, kojim su republike dobile mnoga prava, kao što su pravo na samoopredjeljenje i samootcjepljenje, kao i pravo veta. Bosna i Hercegovina je na koncu, ustavom iz 1974. bila definisana kao Socijalistička samoupravna demokratska država i Socijalistička samoupravna demokratska zajednica radnih ljudi i građana, naroda BiH, Muslimana, Srba i Hrvata, i pripadnika drugih narodnosti koji u njoj žive. Svi su imali pravo da u njoj ostvaruju svoje klasne i nacionalne interese. Dr. Sarač–Rujanac, zaključuje da su ovi ustavi, kao i sam ovaj proces, bili rezultat imaginacije i želje kreatora da pomiri podijeljenost partijske države, ali i da je Ustav iz 1974. godine, omogućio “krah” Jugoslavije, te da je ovaj princip bio ključan za osamostaljivanje republika devedesetih godina 20. stoljeća. Posljednji izlagač, na ovoj sesiji, bio je prof. dr. Zijad Šehić, koji je govorio o temi naslovljenoj sa „Dejtonski mirovni sporazum“. Kako navodi Šehić, Dejtonski sporazum, trebao je biti nešto što će donijeti mir Bosni i Hercegovini, međutim događaj koji se odvijao u noći između 4. i 5. septembra  1995. godine, u rezidenciji američkog ambasadora u Ankari, ostavio je posljedice koje su i danas vidljive u BiH. Šehić ističe kako je središte sporazuma bilo pitanje Bosne i Hercegovine i njenog uređenja. Miloševićevo ne odustajanje od početnih ciljeva ogleda se i u zahtjevima koje je postavio. Prvi zahtjev, bio je da Bosna i Hercegovina ne zadrži naziv Republika Bosna i Hercegovina, a drugi, da se o srpskom dijelu zemlje govori kao o Republici Srpskoj. Izlagač također navodi, da se neki evropski populisti, kao što su slovenski premijer Janez Janša i mađarski premijer Viktor Orban, slažu sa separatističkom politikom entiteta RS, dok Hrvatska podržava stranku HDZ, koja podržava Dodikove najave o razbijanju Bosne i Hercegovine. Profesor Šehić postavlja ključno pitanje, kako se odnositi prema ovim problemima? Kao izvjesno rješenje navodi da članice Međunarodne zajednice trebaju da poruče rukovodstvu entiteta Republika Srpska da će podržati samo obnovu funkcionalne države Bosne i Hercegovine, te da je to jedina šansa da se izađe iz krize. Iznoseći svoje stavove, Šehić na koncu zaključuje, da je Dejtonski mirovni sporazum nedovršen i da mir nije do kraja sproveden.

Bosna i Hercegovina je u svojoj burnoj historiji nailazila na određene izazove koji su dovodili i njen opstanak u pitanje. Ovi problemi su posebno došli do izražaja u posljednjih 150 godina, ali je neminovno da je „bosanskohercegovačko društvo i država Bosna i Hercegovina iznalazila historijsku snagu i potencijal i iznova potvrđivala i svoju državnost i ustavnost i državno – pravni kontinuitet“, što je istakao i dr. Bešlija. U periodu kada naša država prolazi kroz još jednu u nizu političku krizu od velikog je značaja jedan ovakav skup koji će poticati mlade na očuvanje državnosti i ustavnosti Bosne i Hercegovine.

Pripremili: Studenti Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta UNSA u sklopu rada Udruženja „ISHA“