2011. godina



Sjednica Upravnog odbora Instituta za istoriju (31. I 2011)


Upravni odbor Instituta za istoriju u Sarajevu održao je 31. januara 2011. sjednicu na kojoj je razmatran Izvještaj o radu Instituta za istoriju u 2010. i Plan rada Instituta za istoriju u 2011. godini. Nakon rasprave Izvještaj i Program su usvojeni i proslijeđeni Kantonalnom Ministarstvu obrazovanja i nauke, Sarajevo. Upravni odbor je također, na prijedlog Naučnog vijeća Instituta, donio Odluku o raspisivanju konkursa za izbor direktora Instituta.



Poziv za konferenciju Bosna i Hercegovina 1941: Novi pogledi (10. II 2011)


Institut za istoriju u Sarajevu, u suorganizaciji sa Odsjekom za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Odsjekom za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli i Odsjekom za historiju Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru, organizira konferenciju pod naslovom Bosna i Hercegovina 1941: Novi pogledi.

Cilj konferencije je da se iz nove perspektive sagleda stanje u Bosni i Hercegovini 1941. godine. Pažnju ćemo usmjeriti na tri ključna kruga pitanja:

Prvi krug pitanja će se odnositi na prezentaciju stanja u Bosni i Hercegovini neposredno pred napad Sila Osovine na Jugoslaviju, te na proces uspostave institucija vlasti Nezavisne Države Hrvatske u Bosni i Hercegovini u kontekstu okupacijskog sistema na Balkanu.

Drugi krug pitanja o kojemu želimo razgovarati odnosi se na početak ustanka i odnose među pojedinim nacionalnim zajednicama u Bosni i Hercegovini početkom rata, te iz nove perspektive istražiti karakter pojedinih ustaničkih skupina i odnose među tim skupinama tokom 1941 godine, s akcentom na regionalne specifičnosti.

Treći krug pitanja odnosit će se na šira pitanja fašizma i antifažizma koja su do izraza došla 1941. godine u Bosni i Hercegovini. U okviru ovoga istraživat ćemo i probleme zločina.

Konferencija će trajati dva dana, a održat će se u Konjicu i Mostaru 24. i 25. juna 2011. godine.

Prijavu, koja treba sadržavati naslov te kratak sažetak izlaganja (do pola kartice teksta), dostaviti na adrsesu nauka@bih.net.ba ili na husnijak@bih.net.ba ili na aduranovic@yahoo.com najkasnije do 14. marta 2011. godine.

Organizatori će do 30. marta 2011. obavijestiti sve prijavljene o tome da li su njihove prijave prihvaćene za sudjelovanje na konferenciji.

Organizatori će snositi troškove boravka sudionika na konferenciji, a spremni smo pomoći i u obezbjeđenju sredstava za putne troškove ukoliko to bude potrebno.



Promocija najnovijih izdanja Instituta za istoriju Sarajevo
(23. II 2011)


INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVU

Pozivamo Vas da prisustvujete promociji najnovijih izdanja Instituta:

Admir Mulaosmanović, Bihaćka krajina 1971—1991 (Utjecaj politike i političkih elita na privredni razvoj),

PRILOZI br. 39.

i

HISTORIJSKA TRAGANJA br. 5.


Promotori:

Dr Vera Katz

Prof. dr. Husnija Kamberović

Prof. dr Tomislav Išek

Doc. dr. Esad Kurtović

Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine

Sarajevo - četvrtak 03. marta 2011. u 13,00 sati.



Promovirana najnovija izdanja Instituta za istoriju Sarajevo
(4. III 2011)


U Sarajevu je u četvrtak, 3. marta 2011. godine u prostorijama Nacionalne i univerzitetske biblioteke održana promocija izdanja Instituta za istoriju za 2010. godinu. Ovom prilikom promovirana su dva časopisa i jedna knjiga iz edicije Historijske monografije.

Cjelokupni program promocije izdanja moderirala je dr. Vera Katz, a prisutnima se prvi obratio prof. dr. Tomislav Išek, koji je u nadahnutom predstavljanju Priloga br. 39 istakao značaj ovog časopisa generalno, ali i najnovijeg broja posebno. Prije nekoliko godina pokrenuti polugodišnji časopis Historijska traganja, koji postaje sve prepoznatljiviji, cjelokupni sadržaj petog broja posvetio je prof. dr. Borisu Nileviću, bivšem uposleniku i direktoru Instituta za istoriju o čemu je govorio dr. Esad Kurtović, docent na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.

Knjigu Admira Mulaosmanovića Bihaćka krajina (1971.-1991.) (utjecaj politike i političkih elita na privredni razvoj), što je Muloasomanovićeva magistarska radnja, predstavio je prof. dr. Husnija Kamberović.

Govori: dr. Esad Kurtović i prof. dr. Husnija Kamberović.

  • Promovirana najnovija izdanja Instituta za istoriju Sarajevo
  • Promovirana najnovija izdanja Instituta za istoriju Sarajevo
  • Promovirana najnovija izdanja Instituta za istoriju Sarajevo


Izašao novi broj časopisa Historijska traganja (29. III 2011)


Riječ Redakcije

Cijenjeni čitatelji!

S velikim zadovoljstvom vam predstavljamo šesti broj časopisa Historijska traganja za 2010. godinu sa pet zanimljivih radova u rubrici Članci. Ovaj put izostala je rubrika Predavanja sa tribine Instituta za istoriju u Sarajevu.

U rubrici Članci ponudili smo vam radove s različitim temama.

Nekoliko povezanih pitanja koja se tiču pravnog položaja Bosne i Hercegovine nakon austrougarske okupacije tema su članka Amile Kasumović. U tom povijesnom kontekstu autorica rekonstruira pitanja konzularnog zastupanja bosanskohercegovačkih stanovnika u inozemstvu, zatim izdavanje putnih isprava, definiranje pojma zavičajnosti i zemaljske pripadnosti s posebnim osvrtom na pravni položaj jevrejskih porodica porijeklom iz Bosne, koje su se još u osmanskom periodu odselile u Bugarsku.

Vrijeme rata uvijek je i vrijeme gladi. O godinama Prvog svjetskog rata i izmještanju 12.216 djece iz Bosne i Hercegovine u Slavoniju s ciljem prehranjivanja i spašavanja od smrti piše Mina Kujović.

Nakon Prvog svjetskog rata Bosna i Hercegovina ušla je u sastav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. O marginaliziranju i nacionalnom ''osvješćivanju'' bošnjačkog naroda u srpskom duhu tema je rada Denisa Bećirovića.

I sljedeći članak, također, svoju radnju smješta u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Vjersku polemiku iz 1928. godine Xavier Bougarel elaborira kao jednu od najznačajnijih vjerskih proturječja koje poznaje muslimanska zajednica Bosne i Hercegovine u postosmanskom periodu.

Posljednji rad odnosi se na vrijeme iz šezdesetih godina 20. stoljeća. Husnija Kamberović rekonstruira pokušaj političke diskreditacije Džemala Bijedića 1962. godine kao primjer jedne klasične konstrukcije iza koje su stajali pojedini partijski krugovi.

Nakon ovih kratkih crtica o sadržaju časopisa pozivamo vas na saradnju u istraživanju tragova prošlosti, njihovom prezentiranju i učenju o nama i drugima.

- Redakcija

Sadržaj novog broja časopisa Historijska traganja

Promocija knjige "17 Viteška krajiška brdska brigada ARBiH"
(8. IV 2011)




Konkurs za prijem u radni odnos šefa računovodstva
(23. IV 2011)




Okrugli sto Iljas hadžibegović - čovjek, naučnik, pedagog
(23. IV 2011)


U organizaciji Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta i Instituta za istoriju bit će održan Okrugli stol Iljas Hadžibegović - čovjek, naučnik, pedagog.

  • Okrugli sto Iljas hadžibegović - čovjek, naučnik, pedagog
  • Okrugli sto Iljas hadžibegović - čovjek, naučnik, pedagog


Zaključci sjednice Naučnog vijeća održane 18. maja 2011


Na sjednici održanoj 18. maja 2011. Naučno vijeće Instituta za istoriju je, između ostalog, pokrenulo inicijativu izbora u viša naučna zvanja dva saradnika Instituta, te razmatralo neka pitanja u vezi s realizacijom naučnih projekata u Institutu. Uvažena je molba stručne saradnice Sabine Veladžić u vezi s rokom odbrane njena magistarske radnje, s obzirom da je imenovana Komisija za ocjenu rada, ali da postoji mogućnost da se, zbog promijenjenog akademskog kalendara na Filozofskom fakultetu, odbrana neće moći obaviti prije 15. jula 2011. godine.

Vijeće je, također, raspravljalo i o stupnju realizacije ostalih projekata, te aktualiziralo ranije zaključke o potrebi poštovanja preuzetih rokova.



Međunarodna naučna konferencija Bosna i Hercegovina 1941: Novi pogledi - Program (17. VI 2011)




Međunarodna naučna konferencija
Bosna i Hercegovina 1941: Novi pogledi
(30. VI 2011)


Konjic-Mostar, 23-24. juni 2011.

Međunarodna naučna konferencija Bosna i Hercegovina 1941: Novi pogledi organizovana je u suradnji Instituta za istoriju u Sarajevu, Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Odsjeka za historiju Fakulteta humanističkih nauka u Mostaru i Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli. Glavni cilj Konferencije bio je da se uvezivanjem više institucija okupi značajniji broj historičara koji se bave ovim periodom, te da se kroz prizmu novijih istraživanja razgovara o 1941. godini i njenom značaju u historiji Bosne i Hercegovine. Na ovom dvodnevnom naučnom skupu svoje referate podnijelo je 15 od 19 prijavljenih učesnika iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Prvi radni dan, 23. juni 2011. godine, održan je u Konjicu u prostorijama objekta D-0 (ARK). Nakon obilaska ovog vojnog kompleksa i iscrpnih informacija o nastanku ovog objekta, koji je trebao služiti kao središte jugoslavenske ratne komande, u jednom od dva lijepo uređena amfiteatra objekta Konferenciju su otvorili pozdravnim govorom predstavnici institucija suorganizatora dr. Husnija Kamberović (Institut za istoriju, Sarajevo) i dr. Adnan Velagić (Fakultet humansističkih nauka, Mostar). Dr. Velagić je ujedno bio i moderator sesije održane u Konjicu u kojoj se kroz nekoliko tematski različitih referata govorilo o kulturi sjećanja na događaje iz 1941. godine. Prvog dana referate su pročitali Amra Čusto, Alma Leka, mr. Dženita Rujanac, Aida Ličina i dr. Husnija Kamberović.

Nakon ručka i kratkog zadržavanja u Konjicu sudionici Konferencije su nastavili put za Mostar. Tamo je 24. juna, u prostorijama Muzeja Hercegovine u Spomen kući Džemala Bijedića, nastavljen rad Konferencije. Ovdje se u ime Muzeja sudionicima obratio najprije Zlatko Zvonić, a potom su kroz tri sesije, kojima je moderirao dr. Husnija Kamberović, svoje izlaganje prisutnima predstavili su mr. Seka Brkljača, dr. Stjepan Matković, dr. Zlatko Hasanbegović, dr. Adnan Velagić, dr. Adnan Jahić, dr. Nikica Barić, Sanja Gladanac, dr. Azem Kožar, Salkan Užičanin i dr. Sulejman Mulić.

Obilježje Konferencije bila je raznovrsnost pristupa istraživanju događaja iz 1941 u Bosni i Hercegovini, a izlaganja su pokazala i određene razlike u pristupu izučavanju događaja koji su obilježili 1941. godinu.

Konferencija je, također, pokazala važnost dalje saradnje pojedinih institucija koje se bave proučavanjem bosanskohercegovačkre prošlosti, a slaba medijska pokrivenost Konferencije govori više o društvu u kojemu živimo nego o samoj Konferenciji. Nadati se da će potpune varijante svih prijavljenih izlaganja biti objavljene i time postati dostupne svim zainteresiranim za navedene teme.

Elmedina Kapidžija

  • Međunarodna naučna konferencija Bosna i Hercegovina 1941: Novi pogledi
  • Međunarodna naučna konferencija Bosna i Hercegovina 1941: Novi pogledi
  • Međunarodna naučna konferencija Bosna i Hercegovina 1941: Novi pogledi
  • Međunarodna naučna konferencija Bosna i Hercegovina 1941: Novi pogledi


Nove knjige u izdanju Instituta za istoriju u Sarajevu
(13. VII 2011)


U izdanju Instituta za istoriju objavljene su dvije nove knjige. U ediciji Historijske monografije objavljena je knjiga dr. Vere Katz pod naslovom Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine 1945.-1953. Knjiga predstavlja rukopis doktorske disertacije Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine u tranziciji 1945.-1953. godine, koja je odbranjena na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 2006. godine. Knjiga razmatra pitanja mjesta i uloge Bosne i Hercegovine u socijalističkoj Jugoslaviji sa posebnim osvrtom na geopolitički kontekst, prirodne resurse, povijesno naslijeđe kao i demografsku sliku Bosne i Hercegovine. Također, u knjizi su razmatrana pitanja karaktera vlasti, procesa strukturalnih promjena u Bosni i Hercegovini sa posebnim osvrtom na smjenu društvenih elita u bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. U trećem poglavlju, knjiga tretira pitanja državnog monopola nad privredom, a u nastavku knjige se govori o modelu ''socijalističke industrijalizacije'' i putevima tranzicije iz državnog u samoupravni socijalizam.

Druga knjiga iz edicije Posebna izdanja je Hod po trnju – Iz bosanskohercegovačke historije 20. stoljeća autora dr. Husnije Kamberovića. Kamberovićeva nova knjiga predstavlja izbor njegovih članaka o historiji Bosne i Hercegovine 20. stoljeća od kojih su neki već ranije bili objavljeni u pojedinim historiografskim časopisima ili zbornicima radova. U ovoj knjizi objavljeni su Kamberovićevi radovi koji se odnose na tri ključna razdoblja bosanskohercegovačke historije (razdoblje između dva svjetska rata, Drugi svjetski rat te socijalističko razdoblje).

  • dr. Vera Katz - Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine 1945.-1953.
  • dr. Husnija Kamberović - Hod po trnju - Iz bosanskohercegovačke historije 20. stoljeća


Preminuo prof. dr. Ibrahim Karabegović (28. VIII 2011)


Danas je u Sarajevu nakon kraće i teške bolesti u 81. godini umro prof. dr. Ibrahim Karabegović, dugododišnji direktor Instituta za istoriju u Sarajevu i redovni profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu u mirovini.

Profesor Karabegović je rođen u Modriči 1931, a od 1963. radio je u Institutu za istoriju u Sarajevu. U razdoblju destrukcije bosanskohercegovačke historiografije i agresije na Bosnu i Hercegovinu preuzeo je nastavu na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1994. i ostao upamćen kao dobar profesor, poštovan od studenata i svih kolega.

Bio je aktivni član Odbora za istorijske nauke Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine.

Profesor Karabegović se bavio historijom 19. i 20. stoljeća, a posebno je istraživao razvoj različitih struja u radničkom pokretu Bosne i Hercegovine. Kao stipendista naučna usavršavanja provodio u Njemačkoj i Holandiji.

Objavio je nekoliko knjiga i priredio više zbornika arhivske građe, te niz naučnih rasprava u brojnim časopisima i zbornicima radova u zemlji i inostranstvu. Posebno će ostati upamćeno njegovo rukvođenje izradom knjige Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, koja je objavljena u opkoljenom Sarajevu 1995. godine.

Komemorativna sjednica povodom smrti profesora Ibrahima Karabegovića održat će se u prostorijama Vijeća Kongresa bošnjačkih intelektualaca, ulica Valtera Perića 11, u Sarajevu, u ponedjeljak, 29. augusta u 12:00 sati.

Dženaza će se klanjati u haremu Gazi Husrev-begove džamije u 17 sati, a ukop u 17:30 na mezarju GRLIČIĆA BRDO.

  • prof. dr. Ibrahim Karabegović


Sahranjen profresor Karabegović (2. IX 2011)


U Sarajevu je 29. aprila 2001. na mezarju Grličića Brdo sahranjem profesor Ibrahim Karabegović. Na komemoraciji je govorio sadašnji direktor Instituta prof. dr. Husnija Kamberović:

Poštovana gospođo Azemina, dragi Adnane i Elma, uvaženi prijetelji,

Dopustite mi da u ime Instituta za istoriju u Sarajevu kažem nekoliko riječi o našem dragom profesoru Ibrahimu Karabegoviću.

„Kako je u Institutu“? – bilo je pitanje koje je jedva čujnim glasom izustio profesor Karabegović dok mi je, već onemoćao, jedva držao ruku za vrijeme jedne od mojih posljednjih posjeta njegovom domu. Pokazao je time svoju duboku i, rekao bih, trajnu vezanost za Institut za istoriju u Sarajevu.

Rođen 5. juna 1931. u Modriči, Ibrahim Karabegović je djetinjstvo provodio poput ostale živahne djece u pitomoj Posavini, igrajući fudbal i pohađajući osnovnu školu u rodnom gradu. Izbijanjem Drugoga svjetskog rata započeo je gimnazijsko školovanje, privatno polagao prva dva razreda u Banjoj Luci, a potom nastavio školovanje u Derventi, te u Doboju gdje je 1951. maturirao. Odmah je upisao studij historije u Sarajevu, a nakon diplomiranja vratio se u Modriču i do 1963. radio kao nastavnik u osnovnoj školi, a potom i kao profesor u Gimnaziji. Od 1963. vezan je za Sarajevo i Institut. Nakon što je izvjesno vrijeme kao stipendista proveo na specijalizaciji u Bonu i Amsterdamu, doktorirao je u Beogradu 1976. godine.

Vezu sa Institutom nije prekidao ni nakon što je 1994, zbog opće destrukcije i devastacije Odsjeka za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu, prešao na fakultet i u zvanju redovnog profesora držao nastavu iz nacionalne historije 20. stoljeća. Svi koji su u tom razdoblju slušali predavanja kod profesora Karabegovića saglasni su u ocjeni da je bio „zanimljiv predavač, vrstan pedagog i ugodan sugovornik u diskusijama vođenim o vrlo zanimljivim, ali često politiziranim temama“, kako je to zapisala jedna mlada historičarka i bivša studentica profesora Karabegovića. Uistinu, radilo se o dobrom profesoru, poštovanom od studenata i svih kolega. Čini mi se da je profesor Karabegović bio jedan od rijetkih historičara koga smo svi cijenili zbog njegove „ljudskosti“: on je svima pristupao sa nekom ljudskom toplinom, pa i kada ste s njim diskutirali o najtežim i najosjetljivijim povijesnim temama, do izražaja je dolazila njegova prirodna jednostavnost koja mu je omogućavala da i najsloženije povijesne fenomene svede na svima razumljive forme. Teze koje je u nauci zastupao izgledaju tako jednostavne i razumljive. Profesor Karabegović je najbolji primjer da razumljivo mogu pisati samo oni koji dobro razumiju ono o čemu pišu.

Profesora Karabegovića najviše pamtimo po onome što je učinio kao direktor Instituta za istoriju. On je direktor bio u dva navrata: prvi put od 1978. do 1987, te ponovo od 1998. do 2002. godine. Uz dr. Envera Redžića, koji je krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina usmjerio razvoj Instituta, rekao bih da je profesor Karabegović najviše doprinio njegovom razvoju u najrespektabilniju naučnu instituciju iz oblasti historijske nauke u Bosni i Hercegovini. Zato nimalo ne čudi što su ljudi u Institutu i u vrijeme kada je Karabegović 2002. otišao u penziju, svaki njegov dolazak u Institut karakterizirali riječima da je dolazio „direktor“. On je, jednostavno, bio „direktor“. U današnjem društvenom kontekstu, kada ta riječ ne znači puno, u vremenu užasne devalvacije svega i svačega, odnos prema Karabegoviću kao „direktoru“ i u vrijeme kada on to nije više bio, a takav odnos prema njemu smo gotovo svi njegovali u Institutu, pokazuje njegovu ljudsku veličinu, ali i poštovanje koje smo svi iskazivali prema njemu. On je to zasluživao svojim odnosom prema nama. Sjećam se našeg putovanja u Zagreb, u zimu 2001. godine: Duboki snijeg prikovao Sarajevo, a nas dvojica vozom koji se jedva probijao iz grada krećemo u Zagreb na odbranu moje doktorske disertacije. Za mene je prisustvo moga direktora bilo veliko ohrabrenje, a boravak u Zagrebu i poštovanje koje su svi iskazivali prema Karabegoviću, te njegovo izuzetno dostojanstveno i, rekao bih, gospodsko držanje, činilo me je izuzetno ponosnim.

Osim kao direktor Instituta, profesor Karabegović je razvoju naše historiografije doprinio svojim organizacionim aktivnostima u Društvu istoričara Bosne i Hercegovine, čiji je predsjednik bio jedno vrijeme, a značajna je i njegova uloga koju je imao kao predsjednik Zajednice institucija za noviju i najnoviju istoriju Jugoslavije.

Od organizacionih doprinosa razvoju naše historiografije valja spomenuti i njegov angažman oko Društvenog cilja DC XIII/2, koji je pokrenut upravo u vrijeme kada je Karabegović bio direktor Instituta. Bio je to najvažniji projekt koji je uopće pokrenut u našoj historiografiji, a mnogi i dan danas svoje radove objavljuju na temelju istraživanja provođenih u okviru tog projekta.

Profesor Karabegović je, također, dao značajan doprinos nastanku knjige Bosna i Hercegovina od najstarijih vremena do kraja Drugog svjetskog rata, koja je objavljena u opkoljenom Sarajevu 1995. godine. On je vodio čitav posao. Sjećam se dobro toga vremena: svi su kriteriji bili poremećeni, teško je bilo uspostaviti poštovanje i čuvati dostojanstvo nauke, ali je profesor Karabegović kao šef Redakcije jednostavno nametnuo kriterij i – svi smo ga uvažavali i poštovali. Kada sam kasnije o tome razmišljao shvatio sam da je jedino on tada mogao voditi tu Redakciju i „miriti“ nas tada mlade i nadobudne sa onima koji su imali puno više iskustva, znanja i mudrosti od nas.

U svom naučnom radu profesor Karabegović je njegovao umjerenost, ali i izuzetnu temeljitost. Napisao je dvije značajne knjige, priredio tri izuzetno važne zbirke arhivskoga gradiva, sudjelovao u izradi nekoliko hronologija, napisao blizu pedeset naučnih članaka, rasprava i priloga, niz osvrta i prikaza, a njegovi istupi na konferencijama, posebno onim organiziranim u austrijskom gradu Linzu, primjer su naučne korektnosti i poštenja.

Za ocjenu rezultata naučnog rada profesora Karabegovića treba svakako imati u vidu vrijeme u kojemu se on naučno razvijao: karijeru je počeo sredinom 1960-ih godina, kada se historiografija, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i šire, najviše bavila historijom radničkoga pokreta. To su teme kojima se i on najviše bavio, ali je zanimljivo da se profesor Karabegović, za razliku od drugih, u svojim istraživanjima fokusirao više na reformističku nego na revolucionarnu struju u radničkom pokretu. Možemo slobodno danas reći da je profesor Karabegović bio najbolji poznavatelj reformističkog radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini u razdoblju između dva svjetska rata.

O tome se prvi put oglasio već 1966, objavivši rad o listu „Glas slobode“ od 1909. do 1929. kao izvoru za proučavanje historije radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini. Slijedio je niz članaka o revolucionarnoj štampi u BiH, rascjepima u bosanskohercegovačkom radničkom pokretu, saradnji bosanskohercegovačkih i srbijanskih reformista, oblicima podrške radničkog pokreta u BiH revolucijama u Rusiji i Mađarskoj poslije Prvog svjetskog rata. Bio je to logičan hod ka pojavi prve knjige, koju je profesor Karabegović objavio 1973. pod naslovom Radnički pokret u Bosni i Hercegovini između revolucionarne i reformističke orijentacije od 1909. do 1929. godine. Riječ je, zapravo, o zbirci njegovih članaka u kojima istražuje nastanak, razvitak, osnove na kojima je počivao, organizacione forme, ideološke dosljednosti i nedosljednosti, te utjecaj u radničkoj klasi i društvu reformističkog radničkog pokreta u Bosni i Hercegovini.

Nekoliko godina nakon toga uslijedila je monografija pod naslovom Reformistički pravac u radničkom pokretu Bosne i Hercegovine 1919-1941. godine (Sarajevo: Svjetlost, 1979). Time je profesor Karabegović zaokružio istraživanja o reformističkom radničkom pokretu u Bosni i Hercegovini između dva svjetska rata. Mada iz današnje perspektive može izgledati da je riječ o neinteresantnoj temi, rekao bih da je riječ o jako važnom aspektu bosanskohercegovačke historije. A koliko je profesor Karabegović ovom knjigom doprinio raščišćavanju ovog pitanja najbolje pokazuje činjenica da nakon toga nije napravljen nijedan novi iskorak u istraživanju fenomena reformističkog radničkog pokreta, a profesor Karabegović se situirao na poziciju nespornog autoriteta za ovu tematiku.

Šta je, zapravo, profesor Karabegović učinio u ovoj knjizi? On je uočio postojanje pukotine u bosanskohercegovačkom radničkom pokretu i shvatio je da se korijeni reformizma i reformističkih tendencija moraju tražiti ne samo u postojećim društveno-ekonomskim i političkim prilikama u Bosni i Hercegovini, nego i u utjecajima općeg procesa diferencijacije u međunarodnim okvirima. To ga je u daljoj analizi dovelo do saznanja da je reformistički pokret u bosanskohercegovačkom radničkom pokretu sastavni dio šire pojave u međunarodnim okvirima. Karabegović je dalje pratio proces transformacije socijaldemokracije prije Prvog svjetskog rata u izrazito reformističku frakciju poslije Prvog svjetskog rata, te dalje grananje unutar reformističkog pokreta, tragajući za bosanskohercegovačkim specifičnostima. Istodobno je ukazivao na socijalne osnove reformizma, te odnose reformista prema parlamentarizmu, nacionalnom pitanju i revolucionarnom radničkom pokretu.

Poslije ove dvije velike i zapažene monografije, Karabegović se fokusirao na objavljivanje arhivske građe o djelatnosti pojedinih radničkih aktivista (o Ivanu Krndelju i Mitru Trifunoviću), a u suradnji sa Božom Madžarom i Iljasom Hadžibegović pripremio je i građu o kongresima Glavnog radničkog saveza za Bosnu i Hercegovinu od 1905. do 1919. godine. Tada su nastali i njegovi zapaženi, veći ili manji radovi o Filipu Filipoviću, Đuri Đakoviću, kao i važni enciklopedijski prilozi o Vladimiru Gaćinoviću i Trifku Grabežu, te njegov doprinos u nastajanju Istorije Saveza komunista Bosne i Hercegovine, gdje je faktički sumirao svoja istraživanja o radničkom pokretu neposredno nakon Prvoga svjetskog rata.

Profesor Karabegović je dao zapažen doprinos izučavanju lokalne historije. U tom smislu su posebno vrijedni njegovi radovi o razvoju Doboja i Modriče u razdoblju između dva svjetska rata.

U 1990-im kod profesora Karabegovića se već osjetio određeni umor bavljenja naukom. Ipak, njegovi radovi o Jevrejima Bijeljine do 1941, te onaj o slici koju su o Sarajevu stvarali strani putopisci od polovine šesnaestog do kraja sedamnaestog stoljeća, ostat će da svjedoče o naučnom poštenju velikog čovjeka – Ibrahima Karabegovića. Dvadesetsedmojulska nagrada te nagrada za naučni doprinos „Veselin Masleša“ samo su dio pokazatelja vrijednosti koje je u sebi imao profesor Karabegović.

Smrt profesora Karabegovića pretekla nas je da dvije stvari završimo skupa: namjeravali smo pripremiti poseban zbornik u čast profesora Karabegovića, i time iskazati naše poštovanje prema njemu dok je još živ. Nismo stigli, ali smo se dogovorili kako to treba izgledati. I drugo – u posljednje vrijeme je pisao neke vrste svojih memoara. Nije to završio, ali će trebati pogledati dijelove koje je napisao. Vjerujem da mogu biti korisni za sve nas.

I na kraju, profesor Karabegović je bio naučnik i čovjek koji je izuzetno volio život. Prisjećam se njegovih blistavih očiju i radosti koju je mogao samo očima iskazati dok je Tomislav Išek, nedavno, evocirao zajedničke uspomene na poslijediplomske studije u Beogradu ili odlazak u Budimpeštu poslije ovoga rata. To je za mene bio znak da je profesor Karabegović bio zadovoljan životom na ovom svijetu. I mi smo bili zadovoljni i radosni što smo se barem dio tog vremena družili s njim. Dragi Ibro, hvala Ti.

Sarajevo, 29. augusta 2011.

  • Profresor Karabegović - Komemoracija
  • Profresor Karabegović - Komemoracija


Nova knjiga u izdanju Instituta za istoriju (11. IX 2011)


Bosna i Hercegovina: Iznevjerena tradicija

Ova knjiga izvorno je pisana za inozemnu publiku, a nastala je sredinom rata koji se od 1992. do 1995. vodio protiv Bosne i Hercegovine. Ubrzo nakon engleskog izdanja, u ratnom Sarajevu, u skromnom izdanju i ograničenom tiražu, pojavila se i bosanska verzija u prijevodu Nure Dike Kapić. Taj prijevod je danas teško naći čak i u specijaliziranim bibliotekama. To je razlog zašto smo odlučili ponovo prevesti i štampati ovu knjigu.

Autori knjige, dvojica američkih historičara, ne kriju da su se latili pisanja zbog tada dominirajućeg stereotipa u inozemnim političkim krugovima o ratu u Bosni i Hercegovini kao produktu stoljetne mržnje na ovim prostorima. Taj stereotip je otežavao situaciju u Bosni i Hercegovini, zaustavljao ideje o međunarodnoj vojnoj intervenciji radi omogućavanja preživljavanja Bosne i Hercegovine kao države i time omogućavao dalje jačanje prednosti onima koji su razbijali ovu zemlju upravo šireći takve stereotipe. Koliko god je tada (početak 1994.) objavljivanje ove knjige na engleskom jeziku bilo važno za razbijanje tog stereotipa u svijetu, čini se da je danas njeno objavljivanje na bosanskom jeziku jednako važno za domaću publiku, pogotovo jer se Bosna i Hercegovina danas nalazi ponovo pred velikim izazovima i prijetnjama. Za razliku od onih koji tvrde da je Bosna i Hercegovina samo „povijesni krajolik“, Fine i Donia razvijaju tezu da je Bosna i Hercegovina „posjedovala vrlo karakterističnu, vlastitu historiju i kulturu koja je bila zajednička svim vjeroispovijestima“. Iz toga su oni dalje razvili priču o razvoju bosanskog društva, a krajnji cilj je bio pokazati da nije historija ta koja je početkom 1990-ih trovala odnose u Bosni i Hercegovini, nego način na koji su politički lideri (zlo)upotrebljavali historiju.

Fine i Donia su pokazali da je izgradnja multietničkog društva u Bosni i Hercegovini prošla kroz više povijesnih etapa, te da je identitet Bosne i Hercegovine predstavljao mješavinu vjerske pripadnosti, kulturoloških praksi, ekonomskog statusa i lojalnosti mjestu rođenja. Ova knjiga, zapravo, predstavlja njihov pogled na građenje multietničkog društva u Bosni i Hercegovini tokom povijesti. Ovo nije historija koja se bavi detaljima. Ovdje je u pitanju više iznošenje glavnih teza koje su trebale biti odgovor historičara na rat 1992. godine. Zbog toga se prave velike paralele historije i savremenosti; nastoji se za savremene teškoće naći paralele u povijesti kako bi se lakše našla rješenja za savremene probleme i izazove. Pri tome su oni veoma izričiti i jasni – kao što je, na primjer, snažna vojna intervencija 1878. umirila Bosnu, tako bi i jaka vojna intervencija zaustavila rat s kraja 20 stoljeća. Pokazalo se da je to na kraju i bilo tako.

Fine i Donia zastupaju tezu da je prije austrougarske okupacije Bosna i Hercegovina postala visoko diferencirano multietničko društvo, te da u tom društvu nije bilo etnički motiviranih sukoba, izuzev početkom Prvog svjetskog rata i tokom Drugog svjetskog rata. No, to su, prema njihovom mišljenju, bili povijesni ekscesi a ne povijesna konstanta. Zbog toga ni rat 1992. nije mogao izbiti zbog povijesno utemeljenih etničkih sukoba, jer njih, zapravo, nije ni bilo. Rat je izbio zbog srpskih i hrvatskih ambicija da anektiraju dijelove Bosne i Hercegovine, spremnosti nacionalnih ekstremista u Bosni i Hercegovini da povedu kampanje etničkog čišćenja i time faktički stanu u front protiv Bosne i Hercegovine, kao i zbog transformacije Jugoslavenske narodne armije u instrument srpskih nacionalističkih interesa.

Mada je ključna pažnja usmjerena na dokazivanje povijesne utemeljenosti Bosne i Hercegovine kao države i bosanskohercegovačkog multietničkog društva, autori su značajnu pažnju posvetili i poteškoćama vezanim za očuvanje tog društva. Pokazali su povijesnu zrelost sekularnih zajednica u Bosni i Hercegovini bez sklonosti ka vjerskim ekstremizmima i fundamentalizmima. Posebno nastoje afirmirati tezu o bosanskohercegovačkom rukovodstvu koje se i u ratnom razdoblju zalaže za multietničku državu. Pokazuju kako se i zašto tokom rata pojačavala prevlast Bošnjaka u institucijama vlasti, te kako su zapadne sile tokom 1993. bosanskohercegovačku vladu sve češće promatrale „samo kao muslimansku komponentu tripartitnog plana podjele Bosne i Hercegovine“. To je vodilo ka razočaranosti i očaju pojedine muslimanske lidere, ali je i među njima ipak prevladala bosanskohercegovačka, sekularna struja koja se zalagala za očuvanje Bosne i Hercegovine kao multietničkog društva. Na kraju, međunarodna zajednica je ipak morala vojnički intervenirati kako bi u Bosni i Hercegovini sačuvala suštinu zapadnih demokratskih vrijednosti. Neuspjeh pojedinih zapadnih političkih krugova i srpskih i hrvatskih protivnika Bosne i Hercegovine, te odlučnost dominirajuće muslimanske struje da odbaci svođenje središnje bosanskohercegovačke vlasti samo na bošnjačku vladu, uprkos bošnjačkoj prevlasti u toj vladi, značilo je i neuspjeh koncepta podjele Bosne i Hercegovine tokom rata od 1992. do 1995. godine.

Zbog te pouke vrijedi i danas, 2011. godine, čitati ovu knjigu!

Na kraju se zahvaljujemo izdavačkoj kući C. Hurst & Co. (Publishers) Ltd., koja je Institutu za istoriju u Sarajevu ustupila pravo prevođenja knjige na bosanski jezik, teMeđunarodnom institutu za bliskoistočne i balkanske studije iz Ljubljanekoji je platio prijevod knjige.

- Husnija Kamberović

  • Bosna i Hercegovina: Iznevjerena tradicija


Promocija novih izdanja Instituta za istoriju Sarajevo
(11. IX 2011)




Održana promocija novih izdanja Instituta za istoriju
(24. IX 2011)


Institut za istoriju je u prepunoj sali Nacionalne i univerzitetske biblioteke u Sarajevu 14. septembra 2011. promovirao tri najnovija izdanja. Dr Husnija Kamberovića, direktor Instituta, nakon što je u uvodu pozdravio prisutne na promociji, govorio je o knjizi američkih historičara Johna Fine i Roberta Donie pod naslovom Bosna i Hercegovina: Iznevjerena tradicija. Nakon toga je prof. dr. Tomislav Išek predstavio knjigu Društveni i ekonomski razvoj Bosne i Hercegovine 1945.-1953. posebno naglašavajući utemeljenost teza koje je dr Vera Katz izgradila u ovoj knjizi.

Edin Radušić je predstavio knjigu Hod po trnju - Iz bosanskohercegovačke historije 20. stoljeća, čiji je autor dr. Husnija Kamberović.

Nakon zahvala, koje su iskazali dr Vera Katz i Robert J.Donia, direktor Instituta dr. Husnija Kamberović je na kraju promocije naglasio značaj koji Institut za istoriju pridaje očuvanju dostojanstva historijske nauke.

Prepuna sala prilikom ovog predstavljanja dokaz je da u ovoj zemlji još uvijek ima dovoljno onih koji znaju cijeniti rad i jasno razlikovati amaterizam i profesionalizam. Prisustvo studenata, arhivista, profesora i akademika također je pokazatelj da izdanja Instituta za istoriju imaju svoju široku čitateljsku publiku i svoje poštovatelje.

  • Održana promocija novih izdanja Instituta za istoriju
  • Održana promocija novih izdanja Instituta za istoriju


Novi magistar nauka u Institutu za istoriju (24. IX 2011)


Na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu 7. septembra 2011. godine Sabina Veladžić je odbranila magistarski rad pod naslovom Bošnjaci u BiH od 1990. do 1992 godine: Uzroci i sredstva nacionalne homogenizacije pred Komisijom u sastavu: prof. dr. Zijad Šehić, prof. dr. Husnija Kamberović i doc. dr. Edin Radušić.

«U svojoj magistarskoj radnji Sabina Veladžić oslikava stanje muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini krajem socijalističkog razdoblja i u predvečerje rata 1992. godine. Pokazuje pocijepanost te zajednice, te traga za uzrocima i sredstvima na temelju kojih je muslimanska politička i intelektualna elita nastojala homogenizirati tu zajednicu. Proces homogenizacije kandidatkinja je pratila u kontekstu širih političkih kretanja u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji.

Premda se radi o temi koja ima svoje odjeke sve do današnjih dana, kandidatkinja se u svom istraživanju držala isključivo historijskog metoda nastojeći ukazati na uzroke i sredstva homogenizacije Bošnjaka pred rat 1992, te objasniti podijeljenost koja je bila primjetna unutar te zajednice. Mada je, sasvim sigurno, mnogo izvorne građe ostalo izvan analize u ovom radu, smatramo da je kandidatkinja svoj rad obavila stručno i temeljito, te dokazala da je moguća naučna obrada tema iz savremene povijesti, pa i onih tema koje vremenom nimalo ne gube na društvenoj aktuelnosti».

Završetkom procedure odbrane rada Sabina Veladžić je stekla pravo na titulu magistra historijskih nauka. Time je Institut za istoriju dobio novog magistra nauka.

  • Sabina Veladžić odbranila magistarski rad
  • Sabina Veladžić odbranila magistarski rad
  • Sabina Veladžić odbranila magistarski rad


Intervju mr. Sabine Veladžić u listu Preporod od 1. oktobra 2011. (22. X 2011)




Objavljen zbornik radova Identitet BiH kroz historiju (30. X 2011)


PREDGOVOR

Istraživanje identiteta sve više postaje sastavni dio naučnih projekata u historijskoj nauci u Bosni Hercegovini, premda mi u otvaranju novih tema i modela istraživanja obično kasnimo za razvijenijim evropskim historiografijama. Međutim, u istraživanju identiteta ne kasnimo puno, čemu je svjedočanstvo i međunarodna konferencija što ju je Institut za istoriju organizirao u Sarajevu 25. i 26. septembra 2009, a dvije godine poslije toga ovim zbornikom radova predajemo naučnoj javnosti referate sa te konferencije. S obzirom da je riječ o složenoj temi, te da su referati na konferenciji bili različitog kvaliteta, čak sa posve oprečnim tezama, odlučili smo objaviti sve referate ostavljajući autorima da u kasnijim eventualnim raspravama dalje argumentiraju svoje stavove. Samo tri referata sa koferencije nisu uvrštena u ovaj zbornik, što je rezultat ne našeg odnosa prema tamo zastupanim tezama, nego odnosa samih referenata prema svojim radovima.

Ključno pitanje od kojega smo krenuli prilikom pripreme konferencije i ovoga zbornika uglavnom se svodilo na to da li pažnju usmjeriti na raspravu o identitetu Bosne i Hercegovine ili o identitetima u Bosni i Hercegovini. Dakako, smatrali smo da treba govoriti i o jednom i o drugom, kako bi se na kraju moglo razumjeti šta je Bosna i Hercegovina bila tokom povijesti i šta ona danas jeste. Vrijeme je da se konačno odbace pristupi koji govore isključivo o diskontinuitetima u bosanskohercegovačkoj povijesti, kao i teza o Bosni i Hercegovini kao „povijesnom krajoliku“, a ne zasebnoj državi i društvu. Ovaj zbornik bi mogao dati određeni doprinos tome, ali ostaje da se vidi koji će biti njegovi dometi i utjecaj na dalji razvoj naše historijske nauke.

Važno je naglasiti da radovi u ovom zborniku sadrže stavove iznesene na konferenciji, te je već tada postojala mogućnost polemičkih odgovora na iznesene teze. No, vrijeme za polemike nije bilo dovoljno, pa se nadamo da smo ovim zbornikom sada otvorili mogućnosti za širu debatu.

Husnija Kamberović

  • Objavljen zbornik radova Identitet BiH kroz historiju
  • Objavljen zbornik radova Identitet BiH kroz historiju


Pozivnica za promociju knjige Tito - viđenja i tumačenja
(30. X 2011)




Pozivamo Vas da prisustvujete dijalogu BiH između historijskog kontinuiteta i kontinuiteta osporavanja (18. XI 2011)




Institut za istoriju u Sarajevu u suradnji sa Media Centrom omogućio je pristup bazi podataka (digitalnom arhivu) INFOBIRO (10. XII 2011)


INFOBIRO je online digitalni arhiv koji omogućava brzu pretragu i pristup člancima iz novina i časopisa sa područja BiH i regije (Hrvatska i Crna Gora), digitalnim kolekcijama stare bh. štampe te sociološkim, medijskim i multidisciplinarnim istraživanjima različitih institucija iz cijele regije.

Arhivu mogu pristupiti svi uposlenici Instituta.

Oprširnije vidjeti na www.media.ba

Vodič kroz digitalni arhiv

Objavljen novi broj časopisa Prilozi (17. XII 2011)


RIJEČ REDAKCIJE

Kada smo već bili završili ovaj broj Priloga, radosni što naučnoj javnosti možemo ponuditi jubilarnu, četrdesetu knjigu našeg časopisa, suočili smo se sa tužnom činjenicom: iznenada je umro dugogodišnji direktor Instituta za istoriju i urednik našeg časopisa – prof. dr. Ibrahim Karabegović. To nas je nagnalo da razmišljamo o eventualnoj promjeni koncepcije već pripremljenog broja, ali smo se ipak odlučili zadržati, na sjednicama Redakcije već dogovorenu strukturu časopisa, te na kraju samo objaviti In memoriam, s obzirom da je Institut već pokrenuo akciju objavljivanja posebne Spomenice u čast profesora Ibrahima Karabegovića. Ovaj broj časopisa, zbog činjenice da se radi o četrdesetom broju, ima karakter jubilarnog izdanja. U vrijeme kad se brojni časopisi u Bosni i Hercegovini gase zbog nedostatka finansijske podrške ili nedostatka kvalitetnih tekstova, četrdeseti broj časopisa Prilozi doista doživljavamo kao pravi jubilej. Od prvog broja, koji se pojavio 1965, do ovog jubilarnog naš časopis je prošao težak put bez značajnijih padova, a traganje za historijskom istinom bio je ključni kriterij koga su se pridržavale sve dosadašnje redakcije, čak i onda kada su neki prilozi bili više odraz vremena u kojemu su pisani nego vjerna slika prošlosti. Prilozi su dijelili sudbinu svoga izdavača, Instituta za istoriju. Bili su kreatori historiografije u Bosni i Hercegovini, ali i vjerno ogledalo te historiografije. Od dominirajućih priloga o historiji radničkog i narodnooslobodilačkog pokreta Prilozi su izrasli u jedan od vodećih historiografskih časopisa u jugoistočnoj Evropi. U svakom slučaju, Prilozi su u evropskim okvirima najreprezentativniji i najpoznatiji historijski časopis iz Bosne i Hercegovine.

Svjesni odgovornosti očuvanja digniteta i već postignute naučne razine, u ovom broju smo načinili neke izmjene u strukturi časopisa kako bismo pozitivna iskustva iz historije Priloga povezali sa modernim strujanjima u historiografiji ne samo Bosne i Hercegovine nego i susjednih zemalja. Otvorenost za saradnju, širina zahvaćenih tema i spremnost za otvoreni dijalog, što su bila obilježja dosadašnjih Priloga, nastojali smo sačuvati i u ovom broju. Zbog toga ne treba čuditi da u ovom broju objavljujemo radove historičara iz Japana, Crne Gore, te historičara iz svih dijelova Bosne i Hercegovine. Širina tema se vidi iz činjenice da su ovdje rasprave ili prilozi u kojima tretiraju stara razdoblja naše historije (o imenu ilirskog naroda Dezitijata), ali i rasprava koja na primjeru jedne presude Suda Bosne i Hercegovine govori o značaju proučavanja najnovije vojne historije. Tu su i članci i prilozi u kojima se raspravlja o Kreševu u srednjem vijeku, a objavljujemo i prilog sa manje poznatim detaljima iz diplomatske aktivnosti Sandalja Hranića. Također, objavljujemo i priloge o trgovini u Hercegovačkom sandžaku početkom 17. stoljeća, sudbini Abdul-Hamida, jednog Afganca koji je boravio u Bosni u drugoj polovici 19. stoljeća, raspravu o politici crnogorske države prema nepravoslavnim podanicima poslije 1878. godine, prilog o stavovima Islamske zajednice o političkoj djelatnosti vjerskih službenika u razdoblju između dva svjetska rata, te o objavljivanju Napretkove Povijesti u vrijeme Drugog svjetskog rata, kao i pregled razvoja genetičkih istraživanja u Bosni i Hercegovini. Rasprava o položaju žena u Bosni i Hercegovini sredinom 20. Stoljeća otvara nove istraživačke prostore u našoj historiografiji, kao i rasprave o oduzimanju imovine Islamske zajednice poslije Drugog svjetskog rata, odnosno o usporedbi Ljudevita Dvornikovića i neoskolastičara. Ovim brojem časopisa otvaramo i pitanje pojedinih smrtnih presuda izricanih neposredno nakon Drugog svjetskog rata, uvjereni da ćemo ne samo u narednim brojevima našeg časopisa nego općenito u našoj historiografiji o tome imati znatno više priloga u budućnosti. U ovom broju zadržali smo već ranije utemeljene rubrike, pa i u rubrici Historijska građa objavljujemo dokumente o omladinskim prugama Brčko – Banovići i Šamac – Sarajevo, koji se čuvaju u arhivskim fondovima Hrvatskog državnog arhiva, te dokumente koji pokazuju kakve su bile reakcije u Bosni i Hercegovini na objavljivanje Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika i Predloga za razmišljanje 1967. godine. U rubrici Izlaganja sa naučnih skupova objavljujemo jedan rad o tretmanu aneksionog i ustavnog statusa Bosne i Hercegovine u osječkom uglednom dnevniku Narodna obrana, te rad o kaznenopravnoj zaštiti države na tlu Bosne i Hercegovine od stvaranja Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca do donošenja Vidovdanskog ustava. Na kraju, u rubrici Prikazi objavljujemo 27 prikaza knjiga, časopisa ili naučnih skupova za koje smatramo da mogu biti korisne informacije historiografiji u Bosni i Hercegovini, ali i informacije koje se iz historiografije u Bosni i Hercegovini šalju u svijet.

Nadamo se da će ovaj broj časopisa Prilozi pomoći daljem razvoju historiografije u Bosni i Hercegovini, ali i poslati vjerodostojnu sliku onoga što je naša historiografija do sada postigla.

Sadržaj novog broja časopisa Prilozi



Poziv na promotivno-dijalošku tribinu
"Jasenovac i Bleiburg nisu isto" (19. XII 2011)


Poziv na promotivno-dijalošku tribinu

Nova knjiga u izdanju u Instituta za istoriju (25. XII 2011)


Raif Dizdarević - Put u raspad: Stenogrami izlaganja Raifa Dizdarevića u raspravama iza zatvorenih vrata državnog i političkog vrha Jugoslavije

  • Raif Dizdarević - Put u raspad: Stenogrami izlaganja Raifa Dizdarevića u raspravama iza zatvorenih vrata državnog i političkog vrha Jugoslavije

Iz recenzije

Ovi dokumenti će imati veliku dokumentarnu vrijednost, pogotovo zbog činjenice da su arhivski fondovi iz tog vremena još uvijek zatvoreni. Dokumenti pokazuju kako je Dizdarević vidio situaciju u Jugoslaviji od 1980. do 1989. godine, ali istodobno i bacaju svjetlo na kompletna događanja u Jugoslaviji toga doba. Ova zbirka, premda prevashodno pokazuje Dizdarevićevu ulogu u tim vremenima, važna je i zbog toga što je vjerodostojan izvor o stavovima pojedinih državnih institucija o stanju u zemlji. Istodobno ona dosta vjerno oslikava pojedine procese kroz koje je Jugoslavija prolazila u tom burnom vremenu. U usporedbi s drugim izvorima, kada budu dostupni, ova zbirka Dizdarevićevih diskusija će biti nezaobilazan izvor za proučvanje procesa raspada Jugoslavije.

Prof. dr. Husnija Kamberović